Zbirka europskog kiparstva Muzeja Mimara veoma je raznorodna, kako tematikom i materijalima, tako i razdobljima u kojima su djela nastajala i zemljama iz kojih potječu. Najstarija djela su kip Sv. Avitusa (Burgundija, poč. 6. st.) i engleski romanički kipovi iz 12. i 13. st. Značajno mjesto pripada većem broju gotičkih samostalnih kipova i grupa (Arkanđeo Gabrijel s anđelima, Flandrija, 2. treć. 15. st.), ponajviše izrađenih u drvu, zatim skupini malih bronci rađenih po uzoru na antiku iz vremena renesanse te kipovima i reljefima u mramoru, majolici, terakoti iz istoga vremena. Izvanredan primjer manirističkog kiparstva je drveni Heraklo Farnese (Firenca, nakon 1540. g.). Barokno kiparstvo zastupljeno je brojnim djelima manjeg formata, ali i velikim imenima toga vremena (Petel, Duquesnoy, Tacca). Kiparstvo rokokoa predstavljeno je i djelima Clodiona i Coustoua, a portretno poprsje Jean-Jacquesa Rousseaua (Houdon) djelo je izuzetne snage. Kiparstvo kraja 19. i poč. 20. st. zastupljeno je s tek nekoliko djela značajnih europskih majstora (Meunier, Rosso, Kolbe). Svojom raznovrsnošću i kvalitetom zbirka kiparstva je unutar cijele zbirke Muzeja Mimara njezin vrlo značajan dio.